Naslovna  ›  Blog  ›  Skijališta  ›  Reportaža iz St Moritza
Reportaža
05

mar

2013

Ivan Bojanović

Reportaža iz St Moritza

Grupa srpskih i crnogorskih skijaša provela je nekoliko predivnih dana u St Moritzu.

Za početak par generalija: 56 raznih vrsta prevoza od vozova do sidra, 350km staza od čega su čak 70% crvene i 10% crne, sa najvišim vrhom Corvatsch na 3303m. Skijalište - grad počinje na visokih 1800m nadmorske visine i ide sve do pomenutog Corvatsch glečera. Sezona traje od 20. oktobra do 20. maja. Četiri snow parka, preko 320 sunčanih dana i 34 restorana na stazama su sve podaci koji se mogu naći na zvaničnim internet stranama skijališta.

U narednim redovima nešto više o subjektivnom doživljaju grupe u kojoj je bilo jako ozbiljnih skijaša.

Skijalište je podijeljeno na  tri (na žalost) nepovezana dijela. Konfiguracija terena je takva da čak ni Švajcarci nijesu mogli napraviti vezu, ali zato autobuski prevoz (uključen u cijenu ski passa) odlično funkcioniše i bez problema se prelazi sa jednog dijela na drugi. Najveće skijalište je Corviglia na kom smo i proveli najviše vremena.

Staze su prosto savršeno uređene. Tokom boravka smo prošli skoro kompletno skijalište (osim Diavolezze) i prosto nijesmo mogli naći ni najmanju neravninu na uređenim djelovima planine. Sigurno je Švajcarcima u nevjerovatnom peglanju staza pomogla i prosječna temperatura od -10 C tokom  našeg boravka, ali bez obzira da li je padao snijeg ili bilo vedro, mi smo ujutru skijali po savršeno sređenim stazama. Staze ostaju takve do kraja dana i pored velikog broja skijaša koji preko njih pređu. Skoro sve su crvene (dodao bih jako crvene) ili crne, mada to ne treba da brine prosječne skijaše jer su uglavnom jako široke.

Ono što takođe oduševljava je način na koji je projektovano skijalište. I pored ogromnog broja skijaša, ni na jednom mjestu se ne pravi gužva. Veze između staza su takođe odlične.

Jedina stvar koja je nije tako sjajna je način obilježavanja staza, koji pomalo zbunjuje. Na početku smo često promašivali staze, ali smo se potom ponovo oduševljavali novom sjajnom crvenom stazom koju bismo na taj način otkrili.

St Moritz ima dovoljno godina skijaškog staža da je bilo vremena da se misli o najrazličitijim stvarima i rezultat je što se skijanja tiče fenomenalan. Možda su najbolji primjer toga koliko se vodilo računa o svemu tuneli koji su prokopani ispod dijela skijališta koji se koristi za trke Svjetskog kupa, kako “obični” skijaši ne bi morali da zaobilaze oko ograđenog dijela.

Kad već govorimo o trkama Svjetskog kupa, moram pomenuti start muškog spusta koji je bukvalno zid i izgleda zastrašujuće. Kasnije sam pročitao da se to mjesto zove Frei Fall na njemačkom i da takmičari dostižu brzinu od 130 km/h za svega 5 sekundi.

Na reklami za St Moritz stoji “Top of the World” i usuđjujem se reći da to ime sa pravom nosi.

E sad, ovo “Top of the World” važi i za cijene. St Moritz je mjesto u kojem je sve podređeno bogatašima koji dolaze iz čitavog svijeta. Svi najskuplji brendovi su prisutni. Cijene u restoranima su 2 do 3 puta više nego u ostalim evropskim centrima. Međutim, detaljnijom pretragom se može naći smještaj po sasvim normalnim cijenama, uz koji se može  uzeti i ski pass koji onda dnevno izađe oko 30 EUR, što nije toliko skupo za ono što se nudi.

Sve u svemu, sve preporuke skijašima za St Moritz.

ski centri, skijališta, St. Moritz
 

Pošalji prijatelju

Povezani članci

ostavi komentar

Nema komentara.

Ostavi komentar